Povodom 8. rođendana Face televizije, jedno od najboljih i najprepoznatljivijih TV lica u regionu Senad Hadžifejzović se zahvalio vjernim gledaocima za podršku i činjenicu da svaki dan u prethodnih osam godina svoje povjerenje ukazuju Faceu. Kako ističe, Face TV nastoji birati i govoriti samo istinu, i biti dosljedna u nezavisnosti, te se obraćati svakom čovjeku jednako. Otkrio je i planove ove televizije u devetoj godini njenog postojanja, te se osvrnuo na rekord u realizaciji autorske emisije Centralni Dnevnik.

Face TV je proslavio osmi rođendan. Kada Vam je u ovih osam godina postojanja i rada bilo najteže kao prvom čovjeku televizije? Koja je glavna snaga Vaše televizije?

– Najteže je bilo na početku – taj prvi udar politike, vlasti, bolesno sujetnih „vladara“. Kada su vidjeli kud „gonimo“ odmah su nas napali, blokirali, sasjekli…Teško je od januara prošle godine od kada udružene horde domaćih izdajnika udaraju na sve što je bosansko, napad „naših“ ne samo na Face, već na svaku instituciju, grupu, udruženje, kompaniju, pa čak i na svakog pojedinca koji ne razmišlja usko, koji nije glup kao oni, koji ima ideju, ideal Bosne, koji vidi bolje, duže pamti i ne plaši se pričati javno… Bijedno je sve to, ovo „samoubijanje“, tjeranje pametnih, mladih, školovanih vani samo da bi bilo više prostora za njihove. Izborili smo se bili za najteže: biznis i novinarstvo ne idu zajedno, moraš biti s vlastima u dilu, talu, sa ovakvim jezikom pare se ne zarađuju, ali smo uspjeli da održimo televiziju, ostanemo objektivni, da imamo redovne plaće svakog prvog u mjesecu, pa čak i ranije, a onda su opet udarili… No, držimo se. Snaga televizije je u kombinaciji iskustva i mladosti.

Kakvi su planovi Face TV-a u 2020. godini?

– Održati televiziju i proizvoditi domaći program. Dobro smo krenuli u ovoj godini: „Uzbuđenje“ svako jutro, Vjestnik svaki dan, CD petkom i subotom, Drago Pilsel subotom, sjajna emisija o BH potencijalu- „Imam ideju“, „OKO Sarajeva“… Već 31. januara kreće jedan veliki i važan projekat „Nazdravlje“, emisija o zdravlju, ali na jedan sasvim nov način, u novom konceptu, sa velikim i važnim gostima, publikom, pacijentima, studentima, urednicom Lanom Stanišić, zatim novih 11 emisija Miše Marića „Namigivanje zvijezdama“ što je, garantujem, najozbiljniji dokumentarni ali i historijski, pa čak i zabavni projekat koji je ikada nakon „Hodoljublja“ napravio neki autor na prostoru bivše Jugoslavije. Uostalom, to samo Mišo, posljednji svjedok boljih vremena, može da uradi.

Centralni Dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem uskoro ulazi u četvrtu deceniju emitiranja i to je najdugotrajnija TV emisija jednog autora u Evropi. Gdje nalazite toliku volju i želju za rad uživo novih emisija svakog petka i subote?

– Iskreno, mnogo mi znači to što jedna emisija jednog autora traje punih 29 godina, što ulazimo u slavljeničku 30-tu godinu i što smo evropski, moguće i svjetski rekorderi. Nije to moja emisija, to je emisija naših života i smrti, čitava historija se uživo odigrala u programu uživo. Bosna bi trebalo da je više ponosna na tu emisiju od mene, eto imamo nešto što drugi nemaju, kontinuitet i u tome, medijski. Morgan Freeman je bio začuđen, šokiran historijatom emisije, tri dana smo u Bosni snimali „Story of us“ i pričali o CD-u, čudo je to njemu koji je vidio i snimio sva čuda ovog svijeta… Svaki dan me ljudi pitaju otkud snaga, energija, volja i tek kada me pitaju, ja se zapitam kako stvarno mogu sve ovo. Radi, bori se i šuti, to je nekako naša narodna „radna deviza“, a ja kažem – radi, bori se i pričaj, pa još dodam – ima ovo smisla, borimo se za državu, promovišemo mlade i pametne, nekoga utješimo, nekome pomognemo, mnoge ohrabrimo, dajemo nadu, malo i nasmijemo narod, sve su to „izvori energije“, motivi da se radi… ima se snage, hvala Bogu.

Približavate se brojci od 3.000 realiziranih emisija. Koji je Vaš konačni cilj kada je u pitanju Centralni Dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem?

– Nikada nisam imao ni cilj ni plan da ovoliko traje CD. Ljudi su nekako navikli na ovu emisiju kao nešto njihovo petkom i subotom. Čitave generacije su rasle sa CD-om, generacije i ostarile gledajući. Više mi trajanje CD-a dođe kao obaveza prema tim ljudima i zemlji nego li kao neki moj cilj. Što se mene tiče, sada bih mogao prekinuti i emisiju i ukinuti televiziju i otići, putovati, raditi nešto drugo, odmarati, pisati knjige, bilo šta… no, idemo dalje!