April je. Sunce grije umjereno. Nedjelja je. Nekad u ovo doba godine ulice bi bile pune. Novinski članci bi spominjali kako su naše sugrađanke iskoristile lijep dan da izađu i pokažu svoju ljepotu a i garderobu.

Ali došlo je vrijeme kada su kao najnoviji i najpoželjniji  modni dodatak nametnule  se zaštitne maske i rukavice.

Rijetki prolaznici na gradskim ulicama, većinom su uredno zaštićeni. Poneki su ipak odlučili sjesti  u park “Alija Izetbegović”. Neko sa termosicom kafe i društvom, ali na distanci.

Na izlozima prodavnica  ostale su ranije najave sezonskih sniženja, na nekima najave nekih budućih radnji jer one prije nisu više mogle opstati. Zatvorene su i gradske kafane. Stolice koje su željno čekale ljeto da ožive sad prazne i odložene čekaju bolja vremena.

Rijetki taksisti kažu da im ništa dobro nije donijela odluka o obustavi gradskog saobraćaja. Jer ne radi skoro niko. I kako jedan od njih kaže došao je više iz dosade a ne što se nada poslu.

Nekima nije dovoljno da molitvu čuju u svojoj kući. Ipak im treba da im glas bude bliži. Da osjete bogomolju. Tako je i usamljeni klanjač ispred Ferhadija džamije odlučio da ipak u okrilju džamije ispuni svoju dužnost.

Građani Sarajeva sudeći po ulicama grada pridržavaju se mjera zaštite kako bi se zaštitili od pandemije COVID -19 koja je ugrozila čitav svijet. I čekaju dan kad će opet gradske ulice ponovo ispuniti u svojim redovnim vikend šetnjama.