Sve do 19 vijeka područje uz reku Pripjat na granici između Ukrajine i Bjelorusije bilo je prepuno močvara i šuma. Onda su ljudi isjekli šume i napravili pašnjake.

Onda su i to uništili kada se desila nuklearna katastrofa 1986. godine u Černobilu poslije koje je evakuisano oko 300.000 ljudi.

I tako je ostalo ogromno prirodno prostranstvo bez ljudi. Ali sa puno radijacije.

Neki naučnici smatraju da je biljni i životinjski svijet mutiran i bolestan i danas. Sa druge strane, nova istraživanja pokazuju da se biljni svijet obnovio, a onaj životinjski je raznolikiji nego prije nesreće.

Izloženost radioaktivnom stroncijumu, jodu, cezijumu i plutonijumu je bez dileme štetna i povećava rizike od raka, prije svega štitne žlijezde. Ljudi koji su radili na mjestu nesreće neuporedivo češće oboljevaju.

Ali, neki naučnici misle da se priroda već oporavila. Šuma zapadno od elektrane najviše je bila izložena radijaciji, pocrvenjela je i uvenula pa i danas nosi naziv Crvena šuma.

Samo šta je sa drugim krajevima? Neke ranije studije pokazale su smanjenje broja ptica, insekata i većih sisara. U Crvenoj šumi gotovo je nemoguće vidjeti životinje, a to tvrdi i ekolog Anders Moller koji Černobil proučava od 1991..

Moller tvrdi kako je uticaj radijacije poguban za sve žive organizme.

Ipak, neka druga istraživanja pokazala su drugačije rezultate. Recimo otkriveno je da se povećao broj vukova a da losova i veprova ima u istom broju kao i ranije.

Naučnici se ipak slažu kako je nesreća promjenila ekosistem. Sada se javljaju biljke koje su otporne na radijaciju a sa njima i životinje kao i mikroorganizmi.

(eXtra.ba/ DOMINO)