Kovački zanat se u Bosni i Hercegovini (BiH) pojavljuje dosta rano, pa tako i na području općine Kalesija i, jedan je od zanata koji izumire nažalost. Kovači su donedavna izrađivali razne predmete samo od željeza, kao i dijelove za gradnju kuća do raznih vrsta alata za druge zanate i obradu zemlje. Danas kovači proizvode i razne vrste svjetiljki, halke za kapije i razna oruđa za rad.

Kovački zanat se nekada učio godinama. Da bi neko postao majstor morao je da pređe put od kalfe preko šegrta do majstora. Stari zanati na neki način predstavljaju i umjetnost jer su majstori svoj proizvod pravili sami od početka do kraja. Za neke od tih zanata trebalo je osim vještih ruku pokazati maštovitost i smisao za umjetnost kao majstori kovačnice „Hare 1889“ Međaš, općina Kalesija.

Kovačnica „Hare 1889“ je jedna od najstarijih na teritoriju Kalesije, odnosno tuzlanske županije u BiH koju je osnovao pokojni (rahmetli) majstor kovačkog zanata Mustafa Bešić, da bi ga naslijedio njegov sin Muharem, zatim se pridružio mlađi Ševal, te nastavili tradiciju Muharemovi sinovi Belmir i Damir.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Muharem, Ševal, Belmir i Damir su uistinu majstori svog zanata, drugom riječju umjetnici svog poziva, koji su zbog svojih vještina nadaleko poznati, jer su njihovu kvalitetu itekako prepoznale mušterije, ne samo sa općine Kalesija, tuzlanske županije, nego i šire, u što smo se ovih dana i sami mogli uvjeriti tijekom slučajne posjete kovačnici „Hare 1889“, kada nam izvrsni majstor (umjetnik) kovačkog zanata Belmr Bešić između ostaloga iznosi neke pojedinosti ovog zapostavljenog starog tradicionalnog zanata:

„Svaki zanat ima svoju ljepotu i svoje čari, a, kovački zanat je jedan od najprivlačnijih i najatraktivnijih, samo mu se treba posvetiti, voljeti ovaj posao koji dozvoljava i maštovitost. Svesrdni smo i jedni od rijetkih u BiH koji su u stanju izraditi bilo koji predmet ručne upotrebe, ma bilo koje namjene, od kućnog pribora, poljoprivrednih oruđa za rad do suvremenih alata, što neke primjerke možete i pogledati u našem skromnom prostoru. Ima još kovačnica na teritoriju Kalesije, ali, mi smo jedini koji smo takorekući univerzalni. Osposobljeni smo izraditi bilo koji predmet ručne izrade, poput noževa za kućnu upotrebu, sjekira, kose za kosidbu trave i druge namjene, kopite za potkivanje konja i, sve drugo što je neophodno jednom poljoprivrednom gazdinstvu. Zadovoljni smo našim pozivom, a posebno nas čini sretnima zadovoljstvo naših mušterija kojima činimo uslugu uz minimalnu nadoknadu, što nam i jeste prioritet“. Završava svoju priču naš sugovornik, gl. majstor Kovačnice „Hare 1889“ Belmir Bešić.

Mada je nekada kovački zanat bio iznimno cijenjen i jedan je od najstarijih zanata bez kojega je život na selu bio nezamisliv. Za ovaj posao je potreban zdrav i snažan čovjek u dobroj fizičkoj kondiciji.  Nažalost, danas je sve manje takvih kovača i polako ovaj zanat izumire zbog tehnološkog napretka. No, nadati se da se ipak ovom zanatu posveti zaslužna pozornost, ne samo pojedinca, nego šire društvene zajednice, te ovaj zanat dobije zasluženo mjesto i prioritet u društvu, pogotovo na selu, odnosno poljoprivredi koja je pored vode izvor našeg života.

Glede toga poruka mladima: Vratite se izvoru života. Vratite se selu i preuzmite odgovornost budućih naraštaja! Budite svoj na svome i njegujte tradiciju svojih pradjedova poput Muharema, Ševala, Belmira i Damira, i, budite ponosni na svoje pretke, a uzor potomcima!

(za eXtra.ba piše – Anto Šimić Čiko)