Hodanje je definitivno najjednostavniji, najprirodniji i najjeftiniji oblik kretanja kojim se možemo suprotstaviti svim neželjenim posljedicama tzv. “sjedim na stolici” načina života te korisno doprinijeti održavanju ili poboljšanju svoga zdravlja.
Moderan način života nas vrlo često prisiljava da malo vremena provedemo u kretanju “na sopstveni pogon”. Takav način života s minimalnim kretanjem obilježen sjedenjem na radnom mjestu i kod kuće pred televizorom, završi se preuranjenim degenerativnim promjenama koje zahvataju našu tjelesnu muskulaturu, zglobove i kosti.
S obzirom da naše tijelo nije kreirano za pretežno “sjedeći” način života, već je predodređeno za kretanje, nužno je da sami pokušamo da nešto učinimo kako bi posljedice ovog nezdravog načina života bile što manje.
Bez obzira na životnu starost, hodanjem ćemo sačuvati i poboljšati mišićnu snagu, pokretljivost, funkcionisanja krvotoka, respiratornog sistema kao i digestivni sistem. Tjelesnom aktivnošću smanjićemo vrijednosti šećera i masnoća u serumu, a takođe ćemo usporiti proces osteoporoze.
Fizička aktivnost vrlo povoljno djeluje i na naše duševno zdravlje – sklonost depresiji biće znatno umanjena.
Zašto je hodanje zdravo?
Hodanje ima niz pozitivnih uticaja na naš organizam kao što su:
- Jačanje muskulature, posebno mišića nogu
- Poboljšanje cirkulacije krvi
- Smanjenje i održavanje tjelesne težine
- Povećanje respiratornog i kardiološkog kapaciteta
- Smanjuje stres, nemir i napetosti
- Poboljšanje rada digestivnog sistema
Je li je svako hodanje rekreativno?
Hodanje po gradu zbog kupovine u svakom slučaju ne možemo smatrati rekreativnim hodanjem. Za rekreativno hodanje moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi: hodanje mora biti dovoljno brzo i mora trajati dovoljno dugo (najmanje 30 minuta kretanja na dan).
Tehnika hodanja
Iako možda ne uspijevamo zadovoljiti kriterijume rekreativnog hodanja, važno je da svakodnevno hodamo koristeći pritom pravilnu tehniku hodanja. Pri svakom koraku desnu ruku pokrećemo prema naprijed, a lijevu istovremeno prema pozadi. Položaj šake je prirodan s malo savijenim prstima.
Brzina rada ruku je usklađena s radom nogu. Pogled ne smije biti usmjeren u zemlju. To prisiljava vrat i leđa da se vrate u pogrešan, položaj: nastojite da pogled držite na tri do četiri metra dalje od sebe.
Nožni prsti trebaju biti usmjereni ravno prema naprijed, a unutrašnje ivice stopala trebaju stajati ravno. Trup je potrebno opustiti.
Potrebno je hodati ujednačenim ritmom koracima približno iste dužine. Predugi ili prekratki koraci nisu za preporučiti kao ni naglo mijenjanje ritma hoda. Disanje treba biti ujednačeno, a misli po mogućnosti opuštene. Mišići trbušne regije treba da budu zategnuti, jer opuštanje abdomena uzrokuje dodatno opterećenje za kičmu, zbog nedostatka potrebne potpore.
Dobra i udobna obuća, kao i odjeća, preduslov su ugodnog osjećanja za vrijeme hodanja. Hodanjem u visokim potpeticama nemoguće je pravilno premiještati stopala preko pete na prste: takvo hodanje ne može se preporučiti kao zdravo i rekreativno.
Šta je to nordijsko hodanje?
Nordijsko hodanje, odnosno hodanje s posebno dizajniranim štapovima, kod nas je relativno nov način kretanja i vežbe premda se u šumama Finske njime bave ljudi još od 30-ih godina prošlog veka. U Evropi se redovno tom vrstom hodanja bavi više od tri i po miliona ljudi.
Može ga sprovoditi svako, bilo gdje i u bilo koje doba godine. Prilagođava se zdravstvenom stanju, kondiciji, a i starosnoj dobi pojedinca. Smatra se da 15 minuta nordijskog hodanja na organizam djeluje kao 21 minut vožnje biciklom ili 12 minuta trčanja. Pri tome se troši dvostruko više kalorija.
Od opreme potrebno je imati sportske cipele ili patike, sportsku odjeću prilagođenu vremenskim uslovima i štapove.
Štapovi su različiti po svojim karakteristikama, izrađeni su od karbonskih vlakana, lagani su i izdržljivi te se bitno razlikuju od skijaških ili planinarskih. Imaju ergonomsku dršku i specijalnu manžetu koja obuhvaća šaku. Kao produžetak ruku štapovi poboljšavaju cirkulaciju u cijelom tijelu. Faktor su sigurnosti kod kretanja po prirodi, naročito na klizavom terenu.
Povrede
Tjelesne aktivnosti, pa tako i intenzivno hodanje, mogu dovesti do povreda zglobova, kostiju, mišića i tetiva kao posljedica trenutnog djelovanja određene sile ili se pojavljuju posljedice prenaprezanja mekih tkiva. Povrede treba pregledati i tretirati hirurg ili ortoped, a bolovi se uklanjanju fizikalnom terapijom uz rehabilitaciju nakon pregleda kod specijaliste fizijatra.
U fizikalnu terapiju spada: elektroterapija, magnetna terapija, kineziterapija, terapija ultrazvukom i laserom. Cilj terapije je smanjiti bol, oteklinu, pospješiti cirkulaciju i zacjeljivanje tkiva, poboljšati funkciju zgloba i povećati mišićnu snagu. Fizijatar treba da odredi vrstu terapije, mjesto i način primjene, dužinu trajanja terapije i njen intenzitet, a potom treba da kontroliše učinak primjene terapije.
Upozorenje
Potrebno je odmah prestati sa hodanjem ili obavljati bilo koju drugu fizičku aktivnost, pa potražiti ljekarsku pomoć ako se pojave sljedeći znakovi: pritisak i bol u prsima, gubitak daha, bol u rukama, snažno lupanje srca, mučnina, nesvjestica ili osjećaj slabosti.
IZVOR:srbijadanas.rs
