Ako sam sama u 35., 40. godini da li ću zauvijek ostati sama?
Izgovori, izgovori, šanse i prilike, mnogo obaveza, karijera…. Razloga uvijek postoji zašto nije rijetkost da doguramo do “određenih godina” sa statusom koji ne nagovještava ni brak ni djecu. Osuda okoline, tumačenja komšija i dobronamjernih, ali i zlonamernih “prolaznika” u vašem životu su realnost. A da se pitate u to nema sumnje, ali šta kaže struka – da li je žena koja je “sing” u određenim godinama osuđena na takav životni izbor? Odnosno jednom singl – uvijek singl, da li je to pravilo? U razgovoru za portal “Super žena” psihoterapeut Vesna Milić, iz Geštalt asocijacije za psihoterapiju i savjetovanje.
“Kako se razvoj društva mijenja tako se mijenjaju i običaji življenja. Formalne i neformalne granice postavlja sama čovjekova priroda, ali i običaji okoline. U nekim sredinama je čak poželjno da se što prije uđe u bračne odnose. Tempo života, ekonomska nesamostalnost djece koja su stasala za zasnivanje bračne zajednice ovu granicu pomjera i stoga postoji veliki broj ljudi koji ni u četvrtoj deceniji ne razmišljaju o ozbiljnoj vezi ili dubljem vezivanju”, priča Vesna Milić navodeći da se organizam neminovno mijenja tokom godine, a pošto tijelo i duša nisu odvojeni mijenjaju se i ljudske potrebe.
Iako nije nepoznato da su u mladosti izbori lakši, jednostavniji, nekada ishitreniji naša sagovornica kaže da je sasvim normalno i očekivano su veze drugačije u ranom mladalaštvu, srednjem dobu ili pak u nekom starijem dobu.
A u stvarnosti sve više žena između braka i slobode bira ovo drugo. Demonstracija nezavisnosti ili recept za doživotnu samoću? Pa, i to zavisi od ličnosti, ne samo od okolnosti i izbora ili trenutka kada ćete vi i ljubav da pređete na “ti”.
“Kad je riječ o slobodi biranja ta sloboda je ograničena samim godinama života iz razloga što je izbor u mlađem dobu veći jer velika većina ljudi nije stupila u formalne odnose odnosno nije stupila u brak. Kako godine prolaze izbor se sužava a samim ti i sloboda biranja. Smatram da ne treba praviti krutu granicu i stepenovati da li je bolje prije ili kasnije ulaziti u brak. Uspješnost braka zavisi od mnogih faktora, a jedan je i zrelost bračnih drugova za preuzimanje odgovornosti koje bračni život pruža”, savjetuje naša sagovornica.
Ukoliko su se dvoje ljudi riješili da “uđu” u bračne vode sa 18,19 godina na to njihovi roditelji ne mogu da utiču zbog punoljetstva. Reakcije okoline ukoliko su dovoljno zreli ne mogu da ih pokolebaju.
“Mislim da je sadašnja situacija u velikim sredinama takva da je veliki broj mladih preko 30 godina neoženjeno odnosno neudato i da se životna – dob kada se ulazi u zajednicu sve više pomjera ka četrdesetim. Preuzimanje odgovornosti za sebe i partnera, davanje sebe, neočekivanje nemogućeg, loša materijalna egzistencija, promjena moralnih pa čak i estetskih vrijednosti i prioriteta u životu su velikim dijelom uticala da je realnost takva da se veliki broj mladih ljudi emotivno ne vezuje i ne stupa u bračne odnose”, kaže Milić.
IZVOR:superžena.rs